uvod 12 ok

Jusuf

Sura 12

(Objavljena prije Hid`re) Poruka sure

U poèetku ove sure Bog je rekao da je ovo najbolja prièa od prièa o poslanicima, kako bi donijela radost u srce Èasnog Poslanika s.a.v.s.. Ovo je bilo potrebno zato što je on poslije sure Hud bio jako tu`an zbog kazne koja je u njoj spomenuta. Ova prièa nije kao bajka, nego je istinit dogaðaj i ako bi neko napravio istra`ivanje, uvjerio bi se da je ovo potpuno istinito. Na poèetku sure navedena je jedna vizija hazreti Jusufa a.s., u kojoj mu je Bog pokazao šta æe se s njim dogoditi u njegovom `ivotu. Njegov otac hazreti Jakub a.s. objasnio je tu viziju i rekao mu da o tome ne govori svojoj braæi; on se bojao da oni mogu donijeti neku štetu ili zlo protiv njega. Ova sura govori o znanju objašnjenja snova, koje je bilo dato hazreti Jusufu. Na primjer, kad je bio u zatvoru, sa njim su bila još dva zatvorenika. Hazreti Jusuf a.s. objasnio je njihove snove i dogodilo se upravo tako kako je on objasnio. Zatvorenik koji je dobio slobodu kasnije je postao povod za oslobaðanje hazreti Jusufa iz zatvora. On je otišao Jusufu i tra`io od njega da za kralja objasni njegov san. Ovo je bio jedan veliki dogaðaj koji se desio u Misiru - Egiptu i vezan je za objašnjenje kraljevog sna koje je Jusuf dao. Zahvaljujuæi tome, svi ovi ljudi su bili spašeni od bijede od koje bi stradali da unaprijed nisu bili pripremljeni. Svima njima je bila data hrana punih sedam godina koliko je trajala glad zbog suše. Hazreti Jusuf je bio glavni nosilac ovog projekta za raspodjelu hrane. I zbog toga su njegovi roditelji i braæa dobili utoèište kod njega. I zbog njega su svi oni pali na sed`du pred Allahom. Ovo su historijski dogaðaji o kojima Muhammed s.a.v.s. sam od sebe nije mogao znati i zato je Bog rekao: ’Ti nisi bio meðu ovim ljudima kad se ovo dogaðalo,’ što znaèi da je sve ovo bilo od Jednog, potpuno Obaviještenog i Sveznajuæeg, koji je pokazao stvarnost ovog dogaðaja. Na kraju ove sure je ajet koji govori da ovaj dogaðaj nije samo prièa. Naprotiv, za mudre ljude ima mnogo upozorenja na ove dogaðaje. Bez sumnje, sura Jusuf nas vodi prema mnogim upozorenjima. Datum objave, sadr`aj i tema

Prema veæini drugova Èasnog Poslanika s.a.v.s., cijela ova sura bila je objavljena u Meki; no, prema Ibn-Abbasu i Qatadi ajeti 2-4 bili su objavljeni poslije Hid`re. Kao što je veæ istaknuto, sura 10 (Junus) bavi se obama aspektima Bo`ijeg postupanja sa èovjekom – Njegovom kaznom i milošæu. Ali dok se sura 11 (Hud) bavi predmetom Bo`ije kazne, ova sura (sura 12) bavi se Bo`ijom milošæu. Sura koja se bavi Bo`ijom kaznom (Hud) stavljena je prije ove sure koja se bavi Njegovom milošæu, zato što je neprijateljima Èasnog Poslanika s.a.v.s. bila pokazana milost nakon što su bili ka`njeni za svoja nedjela. Ova

366

sura, meðutim, posjeduje jednu osobenost. Ona se u cijelosti bavi `ivotnom prièom samo jednog poslanika – Jusufa. Po ovome se ona razlikuje od svih drugih sura. Razlog za ovu posebnost je što `ivot poslanika Jusufa nosi vrlo blisku sliènost sa `ivotom Èasnog Poslanika s.a.v.s., èak u manje va`nim detaljima. Cijela sura je posveæena prilièno detaljnom prikazu `ivota poslanika Jusufa s ciljem da slu`i kao unaprijed dato upozorenje na sluèajeve koji æe se dogoditi u `ivotu Èasnog Poslanika s.a.v.s. U suri 10 prièa o poslaniku Junusu bila je izabrana kao primjer Bo`ije milosti, dok je u detaljnom prikazu datom u ovoj suri naveden primjer Jusufa kao objašnjenje u tu svrhu. Dva razloga mogu biti data za ovo: (1) `ivot Junusa i `ivot Èasnog Poslanika s.a.v.s. lièe jedan drugom samo u njihovim završnim fazama, a Jusufov `ivot lièi na `ivot Èasnog Poslanika s.a.v.s. èak u malim detaljima; (2) iako sluèaj Junusa nalikuje sluèaju Èasnog Poslanika s.a.v.s. po tome da je i narodu Junusa i narodu Èasnog Poslanika s.a.v.s. bilo na kraju oprošteno kroz Bo`iju milost, sliènost izmeðu njih dvojice je samo djelimièna, ali sliènost izmeðu Jusufa i Èasnog Poslanika s.a.v.s., posebno u naèinu na koji je Bog tetirao Jusufovu braæu i narod Èasnog Poslanika s.a.v.s., vrlo je bliska i skoro potpuna. Milost pokazana Junusovom narodu bila je direktni rezultat Bo`ije milosti; Junus nije imao svoje prste u tome, dok je proglas o oprostu za Jusufovu braæu bio napravljen od samog Jusufa, i tako je i u sluèaju Kurejšija Meke najava o njihovom punom i bezuvjetnom oprostu došla direktno od Èasnog Poslanika s.a.v.s.

367

SURA 12

JUSUF (Objavljena prije Hid`re, sadr`i 112 ajeta sa Bismillah)

1. U ime Allaha, Milostivog, Darovaoca bez tra‘enja, Samilosnog. 2. Elif Lam Ra. Anallahu ara – Ja sam Allah, Ja vidim. Ovo su ajeti Knjige jasne. 3. Mi smo je objavili – Kur’an na arapskom, da shvatite.

4. Mi tebi objavljujemo ovaj Kur’an i time ti objašnjavamo najljepše historijski potvrðene dogaðaje, a prije toga si ti bio meðu nemarnim (o tome).

5. (Sjetite se) kad Jusuf reèe ocu svome: “O moj oèe, zaista, ja sam vidio (u viziji) jedanaest zvijezda i Sunce i Mjesec, i vidio sam ih da radi mene èine sed‘du.’’1

6. On je rekao: “O dragi moj sine, ne kazuj svoju viziju braæi svojoj, da oni ne smisle kakvu zavjeru protiv tebe; jer šejtan je èovjeku otvoreni neprijatelj.

1

Sed‘da znaèi pokoravanje

368

D@UZ 12

SURA 12

JUSUF

7. Tebe æe tvoj Gospodar odabrati (za Sebe) i uèiti te znanju razumijevanja dubine stvari i upotpunit æe Svoju blagodat prema tebi i porodici Jakubovoj kao što je upotpunio prema tvojim precima – Ibrahimu i Ishaku. Zaista je tvoj Gospodar Sveznajuæi, Mudri.” 8. Zaista su u (dogaðajima o) Jusufu i njegovoj braæi mnogi znakovi za one koji pitaju. 9. (Sjeti se) kad su oni rekli: “Zaista, Jusuf i njegov brat su našem ocu dra‘i od nas, a mi smo vrlo sna‘na dru‘ina? Zaista naš otac oèito griješi. 10. Ubijte Jusufa ili ga izbacite na neko mjesto, tako da pa‘nja vašeg oca bude samo za vas i vi nakon toga mo‘ete postati ispravni ljudi.”

11. Reèe jedan govornik od njih: “Nemojte ubiti Jusufa, bacite ga na dno dubokog bunara koji se nalazi na livadi; uzet æe ga neko iz karavana – ako (veæ) hoæete da nešto uradite.” 12. Oni su rekli: “O oèe naš! Šta je s tobom da nam ne vjeruješ o Jusufu kad smo mi njegovi dobronamjernici?

369

D@UZ 12

SURA 12

JUSUF

13. Pošalji ga sutra s nama da jede i da se igra, a mi æemo zaista biti njegovi èuvari.” 14. On je rekao: “Zaista me brine da ga vi vodite, i ja se bojim da ga vuk ne pojede dok vi ne budete marili za njega.”

15. Oni su rekli: “Ako bi ga vuk pojeo dok smo mi sna‘na dru‘ina, mi bismo tada bili veliki gubitnici.” 16. Tako, kad su ga oni odveli, i slo‘ili se da ga bace na dno dubokog bunara koji se nalazio na livadi, Mi smo mu objavili: “Ti æeš njima jednog dana uistinu reæi o ovom njihovom djelu, a oni neæe znati (ko si ti).” 17. I oni uveèer doðoše svom ocu, plaèuæi. 18. I rekoše: “O oèe naš, mi smo otišli da se utrkujemo jedan s drugim, a Jusufa smo ostavili kod naših stvari, i vuk ga je pojeo, ali ti nama neæeš vjerovati, iako smo bili iskreni.” 19. I oni doðoše s la‘nom krvlju na njegovoj košulji. On je rekao: “Ne, nego su vaše duše uèinile jednu tešku stvar obiènom i lahkom za vas. Zato (sada je jedino za mene) lijepo strpljenje. Pa Allah je Taj od koga treba tra‘iti pomoæ za ono što vi iznosite.” 370

D@UZ 12

SURA 12

JUSUF

20. I došao je jedan karavan i oni poslaše svog vodonošu, te on spusti svoje vedro. On je rekao: “O, (ljudi karavana), radosna vijest! Evo djeèaka!” I oni ga sakriše kao blago, a Allah je dobro znao ono što su oni uradili.

21. I prodadoše ga za nisku cijenu, za nekoliko dirhema, oni uopæe nisu imali interesa za njega.

22. A onaj iz Egipta koji ga je kupio rekao je svojoj ‘eni: “Uèini njegov boravak èasnim. Mo‘da æe nam on biti od koristi; ili ga mo‘emo uzeti za sina.” I tako Mi smjestismo Jusufa na Zemlji, da ga mo‘emo nauèiti znanju razumijevanja dubine stvari. A Bog je nadmoæan u Svojoj odluci, ali veæina ljudi ne zna.

23. Pa kad je dostigao godine zrelosti, Mi smo mu podarili mudrost i znanje. Tako Mi nagraðujemo dobroèinitelje.

24. A ona u èijoj je kuæi bio, htjede da ga zavede protiv njegove volje. I zatvori vrata i reèe: “Doði meni.” On je rekao: “Bo‘e saèuvaj! Zaista je moj Gospodar uèinio lijepim moj boravak. Zaista, silnici nikada ne uspijevaju.”

371

D@UZ 12

SURA 12

JUSUF

D@UZ 12

25. I zaista, ona je èvrsto odluèila i on (Jusuf) bi odluèio da nije vidio jedan uzvišeni znak Gospodara svoga. Ovako je to bilo, da Mi otklonimo od njega zlo i ru‘no djelo. Zaista je on bio od Naših odabranih sluga.2 26. I oboje potrèaše prema vratima, pa ona razdera njegovu košulju otraga, i na vratima zatekoše njenog mu‘a. Ona je rekla: “Šta æe biti kazna onome koji je namjeravao uèiniti zlo tvojoj ‘eni, osim zatvora ili teške kazne?” 27. On (Jusuf) je rekao: “Ona je pokušala da mene zavede protiv moje volje.” I svjedok iz njene porodice je posvjedoèio: “Ako je njegova košulja poderana sprijeda, ona govori istinu, a on je meðu la‘ovima. 28. A ako je njegova košulja poderana otraga, onda ona la‘e, a on je meðu iskrenim.” 29. Tako, kad je on vidio njegovu košulju razderanu straga, rekao je (‘eni): “Sigurno je ovo lukavstvo vaše. Zaista, (o ‘ene) vaše lukavstvo je vrlo veliko. 2

Iz ovog ajeta nije jasno da li je hazreti Jusuf planirao zlo. Ovo treba da se èita ovako: da bi se Jusuf odluèio na zlo da prije nije vidio znak svoga Gospodara. Što se tièe znaka, ne znaèi da mu je baš u to vrijeme Bog dao neki znak, kako neki komentatori tumaèe. Bog je njemu dao Svoj znak od djetinjstva. Zato se više ne postavlja pitanje o tome da li bi on planirao neko zlo.

372

SURA 12

JUSUF

D@UZ 12

30. O Jusufe, odustani od ovoga, a ti (‘eno), tra‘i oprost zbog svoga grijeha. Ti si meðu krivima.” 31. A ‘ene u gradu su rekle: “@ena poglavara htjela je da zavede svog slugu protiv njegove volje. Osvojio joj je srce ljubavlju. Zaista, mi vidimo da ona oèito griješi.” 32. A kad je ona èula njihovo ogovaranje, pozvala ih je i pripremila za njih divane, pa svakoj od njih dade po no‘ i reèe (Jusufu): “Iziði pred njih.” Pa kad ga one ugledaše, u njemu spoznaše uzvišenu plemenitost, i porezaše svoje ruke, i rekoše: “Hvaljen neka je Allah! Ovo nije èovjek; ovo je samo melek plemeniti.”3 3

Rijeèi Kat’ana aidijahunna (posjekoše svoje ruke) mo‘e se razumjeti da se odnosi doslovno ili metaforièki, kao što je hazreti imam Ragib spomenuo oba sluèaja sa upuæivanjem na upotrebu ove rijeèi u Èasnom Kur’anu. Ovdje je doslovno znaèenje bilo da se odsijeèe neèija ruka nekim oštrim instrumentom. Ovo oèito nije zamišljeno Èasnim Kur’anom i nezamislivo je u ovom kontekstu. Kao alternativu, neki uèenjaci su nastojali da pripišu minimalan èin rezanja, ukazujuæi na samo nekoliko malih zasjeka, ali arapska upotreba to ne odobrava, zato što sila i jaèina znaèenja korijena (u mjeri rijeèi ’kata’) ne dopušta ovo blago sporedno znaèenje. Zato je jedini izbor izmeðu doslovnog ili metaforièkog znaèenja, i mi vjerujemo da ovaj izraz u datom kontekstu mo‘e jedino biti ispravno shvaæen metaforièki, i znaèio bi da su one prihvatile poraz smatrajuæi ga nepristupaènim i izvan domašaja njihovih ruku. Izraz posjekoše svoje ruke mo‘da oznaèava sljedeæe: kad su ‘ene pogledale Jusufa, one su bile pogoðene njegovim pobo‘nim i plemenitim licem u tolikoj mjeri da su u stanju zaboravnosti neke od njih posjekle svoje ruke no‘evima koje su dr‘ale u rukama. Ili reèenica mo‘e biti uzeta tako da slikovito izra‘ava njihovu zaèuðenost i zapanjenost. Arapski izraz Addul Anamili, tj. gristi vrhove prsta takoðer je uporebljavan da izrazi iznenaðenje, i pošto je ponekad cijela stvar uzeta za dio, za rijeè ’ruke’ mo‘e se reæi da je ovdje bila upotrijebljena za ’vrhove prstiju’. Prema Talmudu, gostima su bile servirane narand‘e i ‘ene su nehotice posjekle svoje ruke, jer su bile zaokupljene posmatranjem Jusufa (Jev. Enc. I Talmud).

373

SURA 12

JUSUF

33. Ona je rekla: “A ovo je taj zbog kojeg vi meni prigovarate. Ja jesam probala da ga zavedem protiv njegove volje, ali se on saèuvao. A ako sada ne uradi šta mu ja nareðujem, doista æe biti zatvoren i bit æe sigurno meðu poni‘enim.”

34. On je kazao: “Gospodaru moj, meni je dra‘i zatvor od onog èemu me ona poziva; ukoliko Ti ne otkloniš njihove spletke od mene, ja æu biti sklon njima i bit æu neznalica.”

35. Tako je njegov Gospodar èuo molitvu njegovu, i otklonio njihove spletke od njega. Zaista, On sve èuje i ima trajno znanje.

36. Poslije ovih znakova koje su vidjeli èinilo im se da ga moraju zatvoriti za neko vrijeme.

37. I sa njim u zatvor uðoše dva mladiæa. Jedan od njih je rekao: “Zaista, ja sam vidio sebe (u snu) kako cijedim sok za vino.” A drugi je rekao: “Ja sam vidio sebe (u snu) kako na glavi nosim hljeb iz kojeg ptice jedu. Protumaèi nam to, jer mi vidimo da si ti od ljudi koji èine dobro.”

374

D@UZ 12

SURA 12

JUSUF

D@UZ 12

38. On je rekao: “Hrana koja se vama dvojici donosi neæe vam doæi a da vam ja ne ka‘em objašnjenje toga (vaših snova). Ovo (objašnjenje) je od onog (znanja) koje me je moj Gospodar nauèio. Ja sam, zaista, napustio vjeru naroda koji nisu vjerovali u Allaha i koji su odbili ahiret.

39. I ja slijedim vjeru svojih predaka, Ibrahima i Ishaka i Jakuba. Mi ne mo‘emo ništa smatrati Allahu ravnim. Ovo je Allahova blagodat prema nama i prema ljudima (vjernicima), ali veæina ljudi je nezahvalna.

40. O moji drugovi u zatvoru, jesu li razni gospodari bolji ili Allah, Jedan, koji je vrlo moæan?

41. Vi osim Njega obo‘avate samo imena koja ste vi i vaši preci nadjeli, (imena umišljenih bogova); Allah nije objavio nikakav dokaz u prilog tome. Odluka je jedino na Allahu. On je naredio da ne obo‘avate nikog osim Njega. To je vjera koja je èvrsta i èini èvrstim, ali veæina ljudi ne zna.4 4

Rijeè kajjim prema upotrebi Èasnog Kur’ana ima sporedno znaèenje – ’biti jak, moæan, ispravan i posjedovati izdr‘ljivost i moæ.’ Ona, takoðer, oznaèava sposobnost da ojaèa i ispravi. Odatle Èasni Kur’an upuæuje na taj temeljni, nepromjenjivi sastavni dio vjere zajednièke svim religijama kao Dinul-kajjima.

375

SURA 12

JUSUF

42. O drugovi moji zatvorski, što se tièe jednog od vas, on æe svog vladara napajati vinom; a što se tièe drugog, on æe biti razapet, pa æe ptice jesti iz njegove glave. Stvar o kojoj ste pitali bila je odluèena.”

43. I od ove dvojice on je rekao onome za koga je mislio da æe biti spašen: “Spomeni me svome gospodaru.” Ali šejtan uèini da ovaj zaboravi spomenuti svom gospodaru, tako da on ostade u zatvoru nekoliko godina. 44. Kralj je rekao (na dvoru): “Ja vidim (u snu) sedam debelih krava da ih jede sedam mršavih, i sedam zelenih klasova ‘ita i neke druge osušene. O moji poglavari, objasnite mi znaèenje mog sna ako mo‘ete tumaèiti snove.” 45. Oni su rekli: “Ovi snovi su nejasni, i mi ne znamo tumaèenje tako nejasnih snova.” 46. I onaj od dvojice (zatvorenika) koji se spasio, sjeti se (Jusufa) nakon dugo vremena, (i) reèe: “Ja æu vas obavijestiti o njegovom tumaèenju, zato mene pošaljite (Jusufu).” 47. “Jusufe! O iskreni, objasni nam ovo: sedam debelih krava da ih jede sedam mršavih, i sedam zelenih klasova ‘ita i drugih sasušenih; da se ja mogu vratiti ljudima, kako bi oni znali (tumaèenje).” 376

D@UZ 12

SURA 12

JUSUF

48. On je rekao: “Sijat æete sedam godina zaredom, i ono što po‘anjete ostavite u klasu, osim nešto malo što æete pojesti. 49. Onda æe poslije toga doæi sedam teških (godina) koje æe pojesti sve ono što ste bili spremili unaprijed za njih, osim mali dio koji æete èuvati (za sjetvu). 50. Onda æe slijediti godina kada æe ljudima biti podarena obilna kiša i u njoj æe cijediti.” 51. Kralj je rekao: “Dovedite ga meni.” No, kad je izaslanik došao k njemu (Jusufu), on je rekao: “Vrati se svom vladaru i upitaj ga šta je sa ‘enama koje su posjekle svoje ruke, jer, moj Gospodar dobro zna njihove spletke.” 52. On (kralj) je pitao: “Šta je bilo s vama (o ‘ene), kad ste pokušale zavesti Jusufa protiv njegove volje?” One su rekle: “Neka je uzvišen Allah. Mi ne znamo grijeha protiv njega.” Supruga poglavarova je rekla: “Sada se istina pokazala. Ja sam nastojala da ga zavedem protiv njegove volje, a on je doista iskren.” 53. “Ovo je bilo zato da on (poglavar) sazna da ja nisam izigrao njegovo povjerenje u njegovom odsustvu i da, zaista, Allah ne dopušta da spletka nepoštenih ljudi uspije. 377

D@UZ 12

SURA 12

JUSUF

54. Ja sebe ne oslobaðam; zaista, duša je sklona da nareðuje zlo, osim one kojoj se moj Gospodar smiluje. Zaista, moj Gospodar najviše prašta (i) milostiv je.” 55. I Kralj reèe: “Dovedite ga meni, ja æu ga uzeti za sebe.” I kad je govorio sa njim, rekao je: “Od danas si ti kod nas na uzdignutom polo‘aju (i) s povjerenjem.” 56. On je rekao: “Postavi me nad riznicama zemlje, jer ja sam dobar èuvar, (i) imam znanje.” 57. I tako smo Mi smjestili Jusufa na Zemlji. On je u njoj boravio gdje god je ‘elio. Mi dajemo Svoju milost kome Mi hoæemo, i neæemo izgubiti nagradu dobroèinitelja. 58. A sigurno je nagrada drugog svijeta bolja za one koji vjeruju i Boga se boje. 59. I Jusufova braæa doðoše i uðoše pred njega; on je njih prepoznao, ali oni njega nisu. 60. I kad ih je opremio njihovim stvarima (za put), rekao je: “Dovedite mi vašeg brata s oèeve strane. Zar ne vidite da sam vam dao punu mjeru i da sam najbolji domaæin? 378

D@UZ 13

SURA 12

JUSUF

61. A ako mi ga ne dovedete, onda za vas neæe biti mjere od mene, i ne dolazite mi blizu.” 62. Oni su rekli: “Mi æemo radi njega sigurno prevariti njegovog oca i svakako æemo to uraditi. 63. A on reèe svojim radnicima: “Stavite njihovo blago u tovare njihove, da ga mogu prepoznati kad se vrate svojoj porodici; mo‘da æe se vratiti.” 64. I kad su se oni vratili svome ocu, rekli su: “O oèe naš, zabranjena nam je mjera, zato pošalji našeg brata s nama da dobijemo mjeru, a mi æemo sigurno biti njegovi èuvari.” 65. On je rekao: “Zar da vam ga povjerim, kao što sam vam prije povjerio njegovog brata? Allah je najbolji èuvar, i On je najmilostiviji od svih.” 66. A kad otvoriše tovare svoje, naðoše da im je vraæeno njihovo blago, i rekoše: “O oèe naš, šta više mo‘emo ‘eljeti? Ovo je naše blago koje nam je vraæeno. Donijet æemo ‘ito za našu porodicu, i èuvat æemo našeg brata i jedan kamilin tovar još više dobiti. Ovo je lahak dobitak.” 379

D@UZ 13

SURA 12

JUSUF

67. On je rekao: “Ja ga s vama nikako neæu poslati dok mi ne dadnete èvrsto obeæanje u ime Allaha da æete mi ga sigurno dovesti (natrag), osim ako budete opkoljeni.” Tako, kad su mu oni dali èvrsto obeæanje, on je rekao: “Allah je èuvar nad onim što mi ka‘emo.” 68. I rekao je: “O sinovi moji, nemojte ulaziti na jednu kapiju, nego uðite sa raznih kapija; a ja vas ne mogu spasiti od Allaha (Bo‘ije sudbine). Odluka je samo na Allahu. U Njega se ja uzdam i neka se u Njega uzdaju svi oni koji se pouzdavaju.”

69. I kad su oni ušli onako kako im je njihov otac naredio, to ih nije moglo spasiti od Bo‘ije odredbe, osim što je to bila ‘elja u Jakubovom srcu, koju je on ispunio; a on je zaista dobro znao, zato što smo ga Mi nauèili, ali veæina ljudi ne zna.

70. A kada oni uðoše kod Jusufa, on dade svom bratu mjesto blizu sebe, (i) reèe: “Ja sam, zaista, tvoj brat; zato se ne ‘alosti zbog onog što oni rade.” 71. I kad ih je spremio (za put) s njihovim stvarima, stavio je (nesvjesno) pehar iz kojeg se pije u tovar svoga brata. Poslije toga glasnik oglasi: “O ljudi karavana, vi ste, zaista, lopovi.” 380

D@UZ 13

SURA 12

JUSUF

D@UZ 13

72. Oni su, okreæuæi se, odgovorili: “Šta ste to zagubili?” 73. Oni su odgovorili: “Zagubili smo kraljev pehar za mjerenje, i ko god ga donese, dobit æe kamilin tovar kao nagradu, a ja sam jamac za to.”5 74. Oni su odgovorili: “Tako nam Allaha, vi dobro znate da mi nismo došli da pravimo nered u ovoj zemlji, i mi nismo lopovi.” 75. Oni su pitali: “Kakva æe onda biti naknada za to ako la‘ete?” 76. Oni su odgovorili: “Naknada za to je sam onaj u èijem tovaru bude naðen (pehar). Tako mi ka‘njavamo silnike.” 77. Onda je on (glasnik) zapoèeo pretragu u njihovim tovarima (Jusufove braæe) prije tovara brata njegovog; a onda ga (pehar) je izvadio iz tovara brata njegovog. Tako smo Mi napravili plan za Jusufa. Za njega nije bilo moguæe da zadr‘i svoga brata po kraljevom zakonu, da Allah nije htio. Mi uzdi‘emo po polo‘aju koga Mi hoæemo; i nad svakim ko posjeduje znanje ima Jedan, Najznaniji. 5

Ovaj kraljev pehar nije bio stavljen namjerno, nego se ovo desilo greškom. Inaèe, Bog ne bi rekao: ’Mi smo planirali za Jusufa’. Ako bi ovo bio plan Jusufov, Bog to ne bi spomenuo za Sebe.

381

SURA 12

JUSUF

78. Oni su rekli: “Ako je on ukrao, veæ mu je i njegov brat još prije ukrao.” No, Jusuf je tu (optu‘bu) skrivao u svom srcu i nije im otkrio. Kazao je (u svom srcu): “Vi ste u najgorem stanju; a Allah najbolje zna šta govorite.” 79. Oni su rekli: “O tvoja visosti, njegov otac je vrlo star, uzmi zato jednog od nas umjesto njega; zaista, mi vidimo da si ti dobroèinilac.” 80. On je odgovorio: “Bo‘e saèuvaj da mi uhvatimo nekog drugog osim onog kod koga smo našli našu stvar; jer bismo onda doista bili nepravedni.” 81. I kad izgubiše nadu o njemu, odvojiše se da se posavjetuju. Najstariji meðu njima je rekao: “Zar ne znate da je vaš otac od vas uzeo èvrsto obeæanje u ime Allaha, a prije (ovog) ste prekršili u stvari Jusufovoj? Ja zato neæu nikako napustiti ovu zemlju dok mi moj otac ne odobri ili Allah ne odluèi za mene. A On je najbolji sudac. 82. Vratite se vi svome ocu i recite: ’O oèe naš, tvoj sin je ukrao, a mi svjedoèimo samo ono što znamo, zaista, mi nismo èuvari nevidljivoga. 83. A pitaj (ljude) u naselju u kojem smo bili, i karavan sa kojim smo došli, zaista mi govorimo istinu.’ “

382

D@UZ 13

SURA 12

JUSUF

D@UZ 13

84. On je rekao: “(Nije tako), samo su vaše duše za vas ovu veliku stvar uèinile obiènom. Zato (je za mene) samo lijepo strpljenje. Mo‘da æe ih sve Allah meni vratiti; zaista, On je Taj koji ima trajno znanje (i) mudar je.” 85. I on se okrenu od njih i reèe: “O moj bolu za Jusufom!” A njegove oèi su bile pune suza zbog ‘alosti, i skrivao je (tugu svoju).6 86. Oni su rekli: “Allaha nam, ti æeš uvijek govoriti o Jusufu dok ne oboliš (od tuge) ili ne budeš meðu mrtvim.” 87. On je rekao: “Ja se samo Allahu jadam o svojoj tuzi i svom bolu, a ja od Allaha znam ono što vi ne znate. 88. O sinovi moji, idite i tragajte za Jusufom i njegovim bratom i ne gubite nadu u Allahavu milost; zaista, niko ne gubi nadu u Allahovu milost osim ljudi koji ne vjeruju.”

89. I kad su oni došli pred njega, rekli su: “O tvoja visosti, pogodila nas je bijeda, i našu porodicu, i mi smo donijeli malo blaga, pa nam podari punu mjeru, i daj nam sadake. Zaista, Allah nagraðuje one koji sadaku daju.” 6

Iz arapskog izraza koji znaèi “oèi su pobijelile od tuge” neki zakljuèuju da je on postao slijep; ovdje to znaèi da su njegove oèi bile pune suza. Hazreti imam Ragib r.a. rekao je: ’Ovdje to znaèi mnogo plakanja od tuge.’

383

SURA 12

JUSUF

90. On je rekao: “Znate li vi šta ste uèinili Jusufu i njegovom bratu kad ste bili neznalice?”

91. Oni su rekli: “Jesi li ti zaista Jusuf?” On je odgovorio: “Ja sam Jusuf i ovo je moj brat. Allah je zaista bio milosrdan prema nama. Zaista, ko god je bogobojazan i strpljiv – Allah ne gubi nagradu dobroèinitelja.”

92. Oni rekoše: “Allaha nam! Zaista je Allah tebi dao prednost nad nama, a mi smo zaista bili grješnici.”

93. On je rekao: “Danas nema krivnje na vama, Allah æe vam oprostiti! A On je najmilostiviji od onih koji pokazuju milost. 94. Idite sa ovom mojom košuljom i stavite je pred moga oca; on æe shvatiti. I dovedite mi (poslije toga) cijelu svoju porodicu.”

95. I kad je karavan krenuo, njihov otac reèe: “Zaista, ja osjeæam miris Jusufov, pa makar vi mene zvali ludim.” 96. Oni su rekli: “Allaha nam, ti si, zaista, u svojoj staroj greški.”

384

D@UZ 13

SURA 12

JUSUF

97. I kad je došao donosilac radosnih vijesti, on je nju (košulju) stavio pred njega i on je shvatio. On je rekao: “Zar vam nisam rekao da ja, zaista, znam od Allaha ono što vi ne znate?”

98. Oni su rekli: “O oèe naš, tra‘i za nas oprost naših grijeha; mi smo, zaista, bili grješnici.”

99. On je rekao: “Ja æu sigurno tra‘iti za vas oprosta od Gospodara moga. Doista, On najviše prašta (i) milostiv je.”

100. A kad su oni došli Jusufu, on smjesti svoje roditelje kod sebe, i reèe: “Uðite u Egipat s mirom, ako Bog da.”

101. I on uzdi‘e svoje roditelje na prijestolje, i oni radi njega padoše na sed‘du. On reèe: “O moj oèe, ovo je tumaèenje moje davnašnje vizije. Moj Gospodar ju je uèinio istinitom. I On je meni uèinio dobroèinstvo kad me je izveo iz zatvora i doveo vas iz pustinje nakon što je šejtan napravio razdor izmeðu mene i braæe moje. Doista je moj Gospodar blag i dobroèinitelj prema kome On hoæe; bez sumnje, On ima trajno znanje (i) mudar je.

385

D@UZ 13

SURA 12

JUSUF

102. O moj Gospodaru, Ti si meni dao udio u vlasti i podario mi znanje razumijevanja dubine stvari. O, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si prijatelj moj na ovom svijetu i na ahiretu. Podaj mi smrt u stanju pokornosti i pridru‘i me ispravnim.”

103. Ovo su vijesti o nevidljivom, koje Mi tebi objavljujemo. A ti nisi bio s njima kad su se oni slo‘ili o svojoj stvari i kad su (zlo) planirali.

104. A veæina ljudi neæe vjerovati, ma koliko ti ‘elio.

105. A ti od njih ne tra‘iš nikakvu nagradu za ovo. To je samo opomena cijelom èovjeèanstvu.

106. Pa koliko mnogo znakova ima na nebesima i na Zemlji, pored kojih oni prolaze, okreæuæi se od toga.

107. I veæina njih ne vjeruje u Allaha, nego èine širk.

108. Da li su oni onda mirni od Bo‘ije kazne, (nevolje) koja æe ih poklopiti, ili da im odjednom doðe èas (promjene), dok nisu ni svjesni (ovog)?

386

D@UZ 13

SURA 12

JUSUF

D@UZ 13

109. Ti reci: “Ovo je moj put; ja pozivam k Allahu. Ja i moji sljedbenici imamo dar rasuðivanja. A uzvišen je Allah; ja nisam od onih koji pridru‘uju bogove Njemu.”

110. A Mi nismo, od stanovnika naselja, prije tebe slali nikoga do ljude, kojima smo slali objavu. Zar oni nisu putovali Zemljom i vidjeli kakav je bio kraj onih prije njih? A sigurno je boravište drugog svijeta bolje za one koji se boje Boga. Zar onda neæete shvatiti?

111. I kad ovi poslanici izgube nadu (o nevjernicima) i (nevjernici) misle da im je govorena la‘, Naša pomoæ stigne i onda Mi spasimo koga hoæemo. A Naša kazna ne mo‘e biti odvraæena od grješnih ljudi.7

112. Zaista je u ovim historijskim dogaðajima pouka za ljude koji shvataju. Ovo nije prièa koja je izmišljena, nego je potvrda onoga što je bilo prije toga i objašnjenje svake stvari, i uputa i milost ljudima koji vjeruju.

7

Oni koji su odbili poslanike mislili su da im je govorena la‘. Ali kad bi Bog poslao Svoju pomoæ poslanicima, ti ljudi bi shvatali da je sve što su ovi poslanici rekli bila istina.

387